Udruga Besida

Udruga za promicanje usmenog pripovijedanja i kulture

Narodna poslovica

„Reci mi činjenicu i naučit ću. Reci mi istinu i povjerovat ću. Ali ispričaj mi priču i ona će zauvijek živjeti
u mom srcu.“

O pripovijedanju

Pripovijedanje je jedna od najstarijih i najsnažnijih umjetničkih praksi čovječanstva. Kao posebna vještina prenošenja priče, ono postoji od samih početaka ljudske zajednice. Prije pisma, prije knjige i ekrana, priče su se prenosile živom riječju pripovjedača kao način razumijevanja svijeta, ali i unutarnjeg svijeta pojedinca. Kroz pripovijedanje su se stoljećima oblikovali identiteti zajednica, prenosila znanja, iskustva i temeljne ljudske vrijednosti.

Usmeno pripovijedanje nikada nije bilo samo sredstvo zabave. Ono je služilo kao alat spoznaje, pouke i povezivanja. Priče su pomagale ljudima da razumiju odnose među sobom, prirodu koja ih okružuje, ali i vlastite strahove, nade i moralne dileme. U njima su se prenosile poruke o hrabrosti, suosjećanju, odgovornosti i zajedništvu, vrijednosti koje nadilaze vrijeme i prostor.

U današnjem dobu, obilježenom ubrzanim tehnološkim razvojem, stalnom izloženošću informacijama i sve izraženijim osjećajem socijalne otuđenosti, potreba za živom, izgovorenom riječju postaje ponovno iznimno važna. Digitalni mediji nude brzinu i dostupnost, ali često izostaje neposrednost ljudskog susreta. Upravo tu pripovijedanje dobiva novu snagu i značenje.

Pripovjedač u suvremenom kontekstu preuzima višestruku ulogu. On je čuvar kulturne baštine, prenositelj kolektivnog pamćenja i most između prošlosti i sadašnjosti. Oživljavanjem starih priča, predaja i legendi, pripovjedač ne prenosi samo sadržaj, već i emociju, ritam i duh zajednice iz koje priča potječe. Svaka izvedba postaje jedinstven susret u kojem se uspostavlja veza između pripovjedača i slušatelja.

Kao oblik izvedbene umjetnosti, pripovijedanje djeluje opuštajuće i iscjeljujuće. Ono usporava vrijeme, potiče pažljivo slušanje i stvara prostor za zajedničko iskustvo. Pripovijedanje potiče empatiju, jača osjećaj pripadnosti i podsjeća nas na univerzalnu ljudsku potrebu za smislom i povezanošću.

Uloga pripovjedača danas stoga nije samo čuvanje tradicije, već i aktivno sudjelovanje u stvaranju društva koje vrednuje dijalog, slušanje i međusobno razumijevanje. Kroz živu riječ, pripovjedači nas podsjećaju da su priče temelj ljudske komunikacije i da, dokle god ih dijelimo, njegujemo vlastitu kulturnu i emocionalnu baštinu.

Što sve radimo?

Pripovjedni nastupi
Radionice
Predavanja
Programi i aktivnosti

Što o pripovijedanju kažu članovi udruge?

“Za mene je pripovijedanje čin prisutnosti. To nije samo izgovaranje riječi, nego susret sa sobom, s pričom i s onima koji slušaju. Kad pripovijedam, slušam jednako koliko i govorim: priču, prostor, tišinu između rečenica i ono neizgovoreno što se događa u srcima. Vjerujem da bajke nisu izmišljene, već zapamćene. One dolaze iz dubokih slojeva ljudskog iskustva i nose u sebi mudrost, utjehu i snagu. Pripovijedanje doživljavam kao most između unutarnjeg svijeta i stvarnosti, između djeteta i odraslog, između onoga što boli i onoga što liječi. U priči tražim istinu koja nije nužno doslovna, ali je uvijek istinita. Prostor pripovijedanja za mene je sigurno mjesto – mjesto gdje se može zastati, udahnuti, prepoznati sebe i biti viđen. Zato mi je važno pripovijedati s poštovanjem, nježnošću i sviješću o snazi riječi. Pripovjedačica nisam zato da bih poučavala, nego da bih pratila. Priče vode onoliko koliko im dopustimo, nastojim im biti dobar suputnik – slušati ih, čuvati i dijeliti onda kada osjete da je vrijeme.”

Andreja Krenek

“Tijekom pripovijedanja otvaramo vrata svijeta u kojem tradicija i mašta žive ruku pod ruku. Pripovijedanje je ples riječi i slika, melodija folklora i dodir filca koji priči udahnjuje život. Svaka priča postaje prostor u kojem mašta slobodno luta, gdje se istražuje, uči i stvara, a oni koji zakorače u njezin svijet postaju suautori i čuvari priče.”

Jadranka Dunatov

“Pripovjedači su kao i glumci oduvijek bili nositelji svjetla, jer rastjeruju mrakove u dušama i društvima te pozivaju na revolucije duha i tijela. Bez obzira na to gdje radili i s kim te s čim smo primorani baviti se, na kraju uvijek zaronimo u sebe i posegnemo za pričom, jer one su mjesto utjehe, mira i slobode. Mjesto gdje prepoznajemo sebe, gdje smo sigurni i gdje nam je beskrajno dobro. Tko ne vjeruje, neka sam provjeri.”

Sanja Grgina

Za mene je pripovijedanje radost dijeljenja susreta jer nas priče povezuju pa je svaki susret ujedno i početak nove priče. S pričama živimo i uz njih rastemo. U njima prepoznajemo vlastite strahove i nade, učimo razumjeti druge i sebe. One nas miluju, tješe i ohrabruju. Priče su naši putokazi, ali i ognjišta. Stvaraju prostor sigurnosti i pripadanja. Pripovijedanje tako postaje čin povezivanja i iscjeljivanja, melem za dušu, povoj za rane.“

Nina Dokoza

Novosti

Proslava rođenja Beside!

Proslava rođenja Beside!

U subotu, 7. ožujka 2026., odvio se svečani čin predstavljanja udruge Besida javnosti. Veliki broj uzvanika okupio se u prisnom prostoru Cafe bara i galerije Gina, kako bi podržali pripovjedačice u...

Proslava pokretanja udruge

Proslava pokretanja udruge

Dragi ljubitelji priča i pripovijedanja, pozivamo vas da zajedno s nama proslavite osnutak naše udruge Besida. Željana Buljat predsjednica udruge Besida