U nedjelju 5. srpnja 2026. članice Udruge Besida provele su jutro u Kuli Stojana Jankovića, predivnom kamenom zdanju u Islamu Grčkom. Obnova ovog zaštićenog kulturnog dobra, koju financira Ministarstvo kulture, još nije u potpunosti dovršena. Unatoč tome, Kula je otvorena za posjetitelje koji mogu vidjeti njene obnovljenje dijelove. Mjesto je to bogatih kulturnih, umjetničkih i povijesnih sadržaja, mjesto uz koje se vežu životi uskoka Stojana Jankovića i književnika Vladana Desnice. Zahvaljujući upravo Desničinim potomcima, Kula je postala okupljalište umjetnika, zaljubljenika i vizionara spremnih i željnih osluhnuti dašak bogate prošlosti. Kao takva, Kula ima štošta za ispričati pa smo se u potrazi za pričom tog jutra i mi našle tamo. Na ulazu nas je srdačno dočekala Olga Škarić, najstarija Desničina kći, zaželjevši nam dobrodošlicu. Nakon ugodnog ćaskanja, uz sok i kavu, provela nas je unutarnjim i vanjskim prostorom koji se prostire na više od osam hektara površine. Kula ima nekoliko zbirki. Jedna od njih je i Etnografska zbirka izložena u staroj kužini, najstarijem dijelu kompleksa. Tu se, između ostalog, mogu vidjeti i zbirke drvenih predmeta karakteristična za ovaj kraj (škrinje, škipovi, kutlača, prakljača, lopar…). Nakon razgledavanja ovog pokretnog kulturnog dobra, zaputili smo se u unutrašnjost dvorišta, takozvanu avliju te zavirili u odaje nekadašnje tamnice. Odatle smo se uputili do izvora Klokotuša, izvorskom vodom nazdravili te boce za doma napunili. Sjeli smo na obližnji zidić promišljajući o smiraju koji priroda pruža. Upijajući osjetilima draži okolnog prostora, pogled nam je nakratko zastao i na ribnjaku s tek pokojom ribicom u njemu. Po povratku u unutrašnjost Kule, pridružila nam se i druga Desničina kći, Nataša Desnica Žerjavić. Provela nas je  odajama s vitrinama i policama na kojima se mogu vidjeti djela svjetske i domaće književnosti kao i literatura s područja psihologije, filozofije, religije i sociologije. Tu je i bogata zbirka gramofonskih ploča i notnih zapisa jer je Vladan Desnica, osim književnosti, gajio i neizmjernu ljubav prema glazbi. Razmišljao je svojevremeno hoće li se posvetiti pjevanju ili pisanju. Splet okolnost prevagnuo je da to ipak bude pisanje. Na putu do njegove radne sobe, nakratko smo zastali kako bismo na zidovima promotrili portrete. Izrađeni u različitim likovnim tehnikama, prikazuju književnika očima likovnih umjetnika. A onda smo ušli u njegovu radnu sobu. Kako je originalan namještaj nestao u ratu, soba prikazuje  inventar njegove zagrebačke radne sobe. Pogled nam je zastao na velikom radnom stolu na kojem su nastala brojna djela iz njegovog bogatog opusa, među kojima je i roman Proljeća Ivana Galeba. Osim stolne lampe, pisaće mašine, nalivpera, pečata i drugih osobnih predmeta, na stolu su bile i naočale. Naša Sanja nije mogla odoljeti. Htjela se uvjeriti može li bar na trenutak vidjeti svijet piščevim očima. A kako otići iz Kule, a da se na kraju ipak ne uvjerimo da je pogled s njenog vrha impresivan. I uistinu je bio. I tako smo puni dojmova napustili Kulu, ali samo nakratko. Ova kamena i prirodna kulisa krije još mnogo neispričanih priča, a neke od priča bismo idućega puta i mi mogle darovati njoj. Do nekog budućeg druženja neka nam stoji gordo, a mi ćemo joj se vratiti raširenih ruku, upravo onakvih s kakvim nas je i primila.

Nina Dokoza